Polifinija glasova iz staračkog doma. Miješanje lirskog i naturalističkog. Uz povjetarac i miris opranih plahti, odjeka pjevušenja, razgovora i njihovih obrisa, te unutarnjeg monologa kao strukturalne dominante, odvija se drama kćerke koja ostavlja majku u starčkom domu. Sve je u ovoj priči onako kako bi trebalo da bude, s obzirom na njenu žanrovsku pripadnost: od forme do motiva, od teme do njenog struktuiranja u fabularnoj stvarnosti. U prvi plan, u ovoj priči, dolazi sjajni simultani opis starčkog doma: on nije opisan kao pozornica na kojoj se odvija drama, nego je vješto perspektiva prebačena na glavnu junakinju, pa ujedno čitelj i „vidi“ i osjeća ono što vidi i osjeća narator, uz vječno postavljenu dilemu koju život vrlo često slučajem nametne: nužnost ili moral.
Priča Na groblju književna je crtica - i po svemu odgovara ovoj književnoj vrsti: vrijeme radnje je u njoj linearno i neprekidno, opisuje događaj iz svakodnevnog života - te završava (neočekivanom) poukom. Događaji opisani u ovoj priči posve su banalni - ritual sahrane je glavni motiv priče. Propovjedač, međutim, ovdje likove prikazuje na dva načina: opisom situacije i kroz dijalog. I jedno i drugo u ovoj kratkoj priči poštuju zadatak realističke proze: detaljni su, materijalno tačni i ne odmiču se od teme. Opisima situacija postignut je efekat gorkog humora (koji zbog toga nije manje humor!) - no dijalozi su ono što ovu priču čini zbilja posebnom. Oni, naime, grade likove, pokazuju prošlost, sadašnjost, budućnost, odnose među junakinjama i motivaciju - a sve to u šturim izgovorenim rečenicama - posve nepretenciozno i bez ikakve potrebe za objašnjavanjem. Usprkos svom naslovu, ovo je priča koja slavi život, njene ga junakinje naprosto posjeduju i pokazuju, u svoj njegovoj brutalnosti i istinitosti.
Prvonagrađena priča "Kerber" uzima za svoj moto odlomak iz Borgesove "Knjige o izmišljenim bićima", onaj u kojemu je opisan troglavi demonski pas Kerber iz grčke mitologije, čime je autor priče sebi unaprijed zadao kompleksnu književnu zadaću koja je počesto mač s dvije oštrice. Krajnji rezultat u sličnim književnim eksperimentima, jer ovu priču možemo promatrati i u tom kontekstu, u pravilu nikada nije polovičan. Na sreću, ovdje se radi o iznimno dobro napisanoj priči u borgesovskom maniru. Vješto izbjegavši zamku književnog eskapizma, u koji je vrlo lako upasti u sličnim pričama, autor nam priča na jedan nov i svjež način jednu bezbroj puta ispričanu priču o praiskonskim ljudskim kastama, zatvorenicima i njihovim čuvarima, vješto je prilagodivši današnjem vremenu, nepretenciozno upisavši u nju najdublje ljudske strahove.
Muhamed Kondžić u svojoj prozi često prikazuje čovjeka kao zatočenika – bilo stvarnih okolnosti, bilo vlastitih strahova, sudbine i savjesti. Njegove priče govore o malim ljudima koji se suočavaju s teškim životnim iskušenjima, moralnim dilemama i paradoksima svakodnevice. Jedan od takvih primjera je pripovijetka „U šahtu“, potresna priča o dvojici beskućnika koji pokušavaju preživjeti hladne gradske noći, dijeleći strah, siromaštvo i nadu u bolji dan. Kroz njihove sudbine Kondžić prikazuje surovost života, ali i snagu ljudske izdržljivosti i solidarnosti.
U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u Sarajevu održana je promocija knjige „Nagrađene priče 2005–2019“, zbornika koji okuplja 45 najboljih kratkih priča nagrađenih na književnoj manifestaciji Susreti Zija Dizdarević u Fojnici. O knjizi su govorili predsjednici žirija Željko Ivanković, Ivan Lovrenović i Edin Pobrić te autor predgovora Hadžem Hajdarević, uz prisustvo više nagrađenih autora. Zbornik predstavlja presjek petnaest godina savremene kratke priče i svjedočanstvo književnog stvaralaštva brojnih autora iz Bosne i Hercegovine i regiona.
U Goraždu je započela kulturno–književna manifestacija „Sunce nad Drinom – Dani Isaka Samokovlije“, posvećena jednom od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pisaca i humanista. Program uključuje polaganje cvijeća na bistu Isaka Samokovlije, izložbe, književno-scenske performanse i stručna predavanja o njegovom književnom i ljekarskom radu. Manifestacija podsjeća na trajni značaj Samokovlijinog stvaralaštva, posebno njegovu snažnu povezanost s Goraždem i rijekom Drinom, te nastoji očuvati njegovu književnu baštinu kroz uključivanje učenika, mladih autora i kulturnih institucija.
