Priča „Kolica za Kupovinu“, počinje metodom kontrasta u prikazivanju: od obimnog doručka kojeg majka sprema pripovjedaču do socijalne bijede bez poezije naslovnog junaka. Ogoljena stvarnost malog bh. grada ispripovijedana kroz prizmu penzionera koji ide u kupovinu osnovnih namjernica. Balzakovski opis: opisuje se pozornica na kojoj se odvija drama, do simultanog opisa u koji se vješto unosi subjektivni pogled posmatrača. U sve to vješto je inkorporiran škrti dijalog i fabula nedogađanja, a u stvari se doagđa život – bosanski i hercegovački, penzionerski. Hrustić Fuad, Gradačac.
Pripovijetka “Ostavljeni” u suženom vremenskom okviru, pripovijedanjem iz prvog lica pokazuje ratnu priču o gubitku i smrti. Tema ove priče je praznina. Radi se o vrsti gubitka koji pogađa ljudsko biće u najdubljem smislu, onemogućavajući mu da se odvoji od kolektiva u kojem nema mjesta za nadu. Niko u ovoj priči ne kontroliše svoju sudbinu. Ovaj fragment opisuje rat u njegovom najgorem obliku: kao nepojmljivu silu koja nema razloga ni smisla a sije patnju i smrt. Dijalozi se odvijaju između razgovornog i banalnog i smjenjuju se sa unutrašnjim monologom junaka. Pripovijedni ton je lakonski i
objašnjava jedan jedini događaj. Koncentrišući se na najsitnije detalje pripovjedač daje sliku u kojoj uzvišene teme: zemlja i žrtva, pokazuju svoje sitno, prljavo, ljudsko lice. Surova slika svijeta koja iz toga nastaje nije, međutim, osuđujuća za junake. Ona je upravo osuda rata, za koji iz ovoga djela doznajemo da nije izbor ljudi kojima uništava život, nego tuđi, odrođen i uzaludan izbor. Radi se o književnom djelu koje opisujući ljudski kal uspijeva održati čistima ljudska bića. Krnjić Stanko, Mlini, Hrvatska.
Priča “Boja zrele šljive” vrlo je vješto napisana i strukturirana priča koja propituje najskrivenije ljudske nagone. Autor jednostavnim i ekonomičnim jezikom u formi kratke priče uspijeva otvoriti jednu vrlo kompleksnu temu koja preko lika Dugog propituje ljudsku bipolarnost. “Dugi mu jeste spasio život, ali Lilo ga se plašio i taj strah nosio u sebi godinama kasnije. Bilo je nešto hladno u tom čovjeku, nešto neljudsko”, stoji na jednom mjestu u priči. Autor je ispoštovao onaj Kunderin imperativ iz njegove “Umjetnosti romana”: obraditi na nov način jednu standardnu književnu temu, kakva je zasigurno propitivanje suodnosa dobra i zla, odnosno psihopatološki uvid u neistražena područja “srca tame”. Đedović Mehmed, Miljanovci.
U Bosni i Hercegovini, rodnoj zemlji u kojoj nije proveo veliki dio svoje karijere, Erih Koš je danas gotovo potpuno zaboravljen. Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine baštini neveliku, ali dokumentarno značajnu zbirku posvećenu ovom piscu
Tekst Miloša Jukića „Samo tišina“ donosi refleksivan osvrt na poeziju Suzane Lovrić i njenu istoimenu zbirku, promišljajući o unutrašnjem svijetu čovjeka, tišini i samospoznaji. Autor naglašava da je riječ o poeziji koja vodi čitatelja na „putovanje u mjestu“, prema vlastitom unutrašnjem biću, gdje se kroz tišinu i introspekciju otkriva pravi smisao života. Poezija Suzane Lovrić, nastajala kroz više zbirki, predstavlja proces ličnog sazrijevanja i povratka sebi, spajajući iskustvo, prirodu i duhovnu potragu u jedinstven poetski izraz.
U okviru Susreta Zija Dizdarević u Fojnici održan je razgovor s pjesnikom Milom Stojićem, jednim od najznačajnijih savremenih autora regionalne književnosti. Povod susreta bilo je objavljivanje njegovih sabranih pjesama, koje predstavljaju svojevrsnu lirsku hroniku rasutog života i višedecenijskog stvaralačkog iskustva. U razgovoru s Ahmedom Burićem Stojić govori o svom pjesničkom putu, temama zavičaja, historije i rata, ulozi poezije u savremenom društvu te odgovornosti pisca da svjedoči vremenu u kojem živi.
