Objava
Album 2024
Foto album
Arhiva
2024.
11 objava iz 2024. godine.
Literarni rad: TAJNA VREMENSKOG LABIRINTA
Priča „Tajna vremenskog labirinta“ istražuje opasnosti i iskušenja putovanja kroz vrijeme. Kroz neobičan susret s misterioznim artefaktom, pripovjedač ulazi u vlastitu prošlost, suočava se s posljedicama svojih odluka i shvata koliko promjena toka vremena može biti nepredvidiva i sudbonosna. Ova priča donosi spoj naučne fantastike, introspekcije i razmišljanja o sudbini.
Literarni rad: TOPLE ZIMSKE NOĆI
Priča „Tople zimske noći“ donosi atmosferičan i simboličan susret pripovjedača sa tajanstvenom ženom u noćnoj šumi. Kroz njihov neobičan razgovor i prizore iz prirode otvara se razmišljanje o ljudskoj prirodi, krivici i odnosu čovjeka prema svijetu koji ga okružuje. Priča spaja elemente mistike, filozofije i introspekcije.
Literarni rad: SJEĆAM SE TOG ZANIMLJIVOG DOGAĐAJA
Priča „Sjećam se tog zanimljivog događaja“ prati neobičan susret mlade cirkuske igračice Anastasije i tajanstvenog mladića u kraljevskoj bašti. Ono što započinje kao slučajna avantura u noći ubrzo se pretvara u dirljivo poznanstvo koje otkriva skrivene sudbine, prolaznost života i snagu kratkih, ali nezaboravnih susreta.
Nagrađene priče: Senada Užičanin
Tema o kojoj pripovijeda trećenagrađena priča naslova „Nevidljive“ nedovoljno je zastupljena u domaćoj savremenoj književnosti gdje se pod „domaćom“ misli na književnost koja nastaje na prostoru bivše Jugoslavije. Riječ je o temi silovanja i mučenja žena u ratu koje se provodilo planski i sustavno i bilo je jedan od instrumenata uništenja određenog naroda. Jedan od razloga zbog kojeg se ova tema prešućuje jeste sveprisutna stigmatizacija žena koje otvoreno govore o svojim iskustvima te činjenica da je u našem društvu ženska seksualnost još uvijek tabu. Uz to, o ratu su nam najviše pripovijedali muškarci, pisci sa ili bez iskustva ratovanja i ta književnost najčešće pripovijeda iskustva muškaraca i dječaka dok o ženskom iskustvu nismo imali prilike čitati. Tek se u posljednje vrijeme javljaju autorice koje nam kazuju žensku, prešućenu stranu rata. Pripovjedačica i junakinje ove priče dio su povijesti koja se proteže na desetljeća jer ratna traumaje nešto što se ne liječi i ne završava ratom nego se s genetskim materijalom prenosi s generacije na generaciju. Ona je vidljiva na tijelima preobraženim u prazne ljušture koje žene higijenom i njegom pokušavaju vratiti u prihvatljivo stanje, ali duboko urezani ožiljci su svakodnevni podsjetnik na traumu. Autorica priče izvrsno ilustrira šutnju koja vlada među njima prikazujući ih kao lutke koje su nasilno vraćanje u svakodnevicu, onako kako su u prošlosti iz nje bile istrgnute. Jedna su drugoj podrška i prešutno se razumiju nikad ne smogavši hrabrosti i snage da o tome progovore. Nadalje, priča ide još dublje i pritiska u još jednu od neuralgičnih točaka našeg društva, a to su djeca začeta i rođena u logorima, najčešće ostavljena od bioloških majki koje ne mogu prihvatiti djecu začetu u nezamislivom činu nasilja. Autorica nam pripovijeda upravo glasom jednog takvog djeteta i vodi nas kroz život prepun gubitaka, osakaćen već samim činom rođenja usporedivši ga s neželjenim okotom, međutim dodijelivši pripovjedačici jedan oslonac u liku žene imenovane kao F za koju će se pripovjedačica grčevito držati do kraja F-inog života pa i kasnije te pokušati postati takvim osloncem za vlastitu kći. Priča „Nevidljive“ ispripovijedana je kratkim rečenicama, jezikom koji nas vodi u sred užasa „sivog solitera“ koji postaje metaforom opustošene zemlje. Autorica je Senada Užičanin, iz Tuzle.
Nagrađene priče: Aljoša Ljubojević
Pripovijetka „Tramvaj za onaj svijet“ bavi se jednom od najaktuelnijih tema u zadnje tri decenije na cijelom jugoslovenskom prostoru – presađivanjem duša. Pripovijetka se razvija oko bake koju unuci presele iz Sarajeva u Bijeljinu i daju sve od sebe da dušu naviklu na kloparanje tramvajskih točkova u gradu zazidanom planinama nakaleme na grad u nepreglednim semberskim ravnicama. Iz nevjerovatne bakine tvrdoglavosti rađaju se beskrajna pitanja o zavičaju, o korijenima, o identitetu, o nepojmljivoj težini klijanja u stranom tlu kao o procesu koji se završava samo u smrti. Nakalemiti se na tuđinu jednako je teško kao izgraditi tramvajsku prugu tamo gdje je nikada nije bilo. Višeslojna u svojim značenjima, pitkog, mada ne i sasvim izbrušenog jezika, pripovijetka se raspliće u svijetu začudnom i kao da nam pokušava kazati da je odgovore na sva pitanja koja je posadila u nama moguće potražiti samo tamo, u fantastčnom i zaumnom. Pripovijetka teče mirnim tokom, bez ikakvih dramskih naboja, bez usjeka i rukavaca, da bi se na samom kraju razbokorila i sasvim uznemirila čitaočevu maštu. Kroz taj klimaks, autor nas vješto vodi, izmjenjujući pripovjedačke pozicije i postupke i produbljujući značenja i simbole iz kojih njegova priča crpi vlastitu dušu. Autor je Aljoša Ljubojević iz Bijeljine.
Nagrađene priče: Stanko Krnjić
Priča pod nazivom „Poskok“, autora Stanka Krnjića, zanimljiva je na više načina. Autor svojim načinom pisanja omogućava šetnju unutar dva velika žanra: s jedne strane ova priča može da pripada književnosti za djecu, a sa druge strane napisana je tako da i starija čitalačka publika može uživati ovdje u upotrebi jezika. Estetska tajna ove priče je u njenoj uvjerljivosti. Iako je stil „lagan“ (glavni protagonista je dječak), i ako je atmosfera vesela, bez obzira što naslovni junaci imaju strah od zmije, dok čitamo ovu priču imamo osjećaj da se tu ipak sve vaga. Svaka rečenica ponaosob ovdje dobiva na važnosti, jer u formi pripovijetke ili kratke priče koja, za razliku od romana, nema vremena za vrijeme, greške u jeziku mogu odrediti i njenu konačnu vrijednost. Ovdje grešaka nema, jer ako je definicija priče da je ona uzročno-posljedični slijed događaja strukturiranih u njihovom vremenskom slijedu, onda se vidi koliko je autor ispoštovao i dobro oblikovao sukcesiju zbivanja – iako je njegovo pripovijedanje linearno, autor na sjajan način omogućava prisustvo napetosti i agonije sve vrijeme. Na kraju, u duhu kratke priče, autor sjajno poentira i priči omogućava jasnu atmosferu osmijeha u duhu anegdote. Autor je Stanko Krnjić iz Mlina (Duibrovnik), Republika Hrvatska.
Promocija: Zija Dizdarević
U okviru književno-kulturne manifestacije „Dani Zije Dizdarevića“ predstavljena je zbirka pripovjedaka Jah, šta ćeš..., novo izdanje sabranih priča jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pripovjedača. Tekstovi Naide Mujkić i Milana Miloševića podsjećaju na književnu vrijednost Dizdarevićevog djela i njegov trajni značaj za razumijevanje života bosanske kasabe i društvenih prilika vremena u kojem je stvarao.
Nova čitanja klasika bh književnosti: Mehmedalija Mak Dizdar
Radovi Adijate Ibrišimović-Šabić, Naide Mujkić, Đane Kukić, Alije Pirića i Hadžema Hajdarevića donose različita književna čitanja i interpretacije poezije Maka Dizdara. Autori kroz svoje tekstove istražuju motive, simboliku i filozofsku dubinu Dizdarevog stvaralaštva, potvrđujući njegov trajni značaj u bosanskohercegovačkoj književnosti.
Gost susreta: Damir Uzunović
Prvo sam ulazio u knjižare pa u književnost Kad se čita tvoj roman, efekat je vrlo sličan: galerija likova, spletovi velikih i malih događaja koji se samo smjenjuju, kratka povijest savremene BiH, prvo lice jednine, slobodni neupravni govor, a opet, ja nigdje nisam „vidio“ Damira Uzunovića. Samo sam se družio sa njegovim pripovjedačem. Razgovor vodio: Edin POBRIĆ, profesor književnosti
Okrugli sto: O životu i djelu Hadžema Hajdarevića
IN MEMORIAM