Literarni rad: TOPLE ZIMSKE NOĆI
Priča „Tople zimske noći“ donosi atmosferičan i simboličan susret pripovjedača sa tajanstvenom ženom u noćnoj šumi. Kroz njihov neobičan razgovor i prizore iz prirode otvara se razmišljanje o ljudskoj prirodi, krivici i odnosu čovjeka prema svijetu koji ga okružuje. Priča spaja elemente mistike, filozofije i introspekcije.
Autor: Abdulvaris Duharkić
TOPLE ZIMSKE NOĆI
Sjećam se te tople zimske noći. Sjadio sam ispod hrasta mojih priča. Pišući izgubio sam se u svome svijetu, kada iz noćne tame zasvijetliše krvavo crvene oči. „Ima li mjesta za još jedno?“, upita me tamna silueta koja se krila u šumskoj sjeni. I ako je to samo bila silueta, već sam mogao vidjeti ljepotu kojoj i Afrodita zavidi. Zadivljen jedva odgovorih: „Slobodno“. Iz sjene izađe nepoznata ljepotica. Kože bijele kao snijeg, kose boje jagode, u rukama je nosila dvije jabuke. Te jabuke su bile boje njenih očiju, crvene kao ruže procvjetane, sa zlatnim odsjajem koji se pojavio od moje svijeće. „Uzmi jednu, ne stidi se“, rekla je misteriozna dama. Ja, kako od gladi tako i od radoznalosti zagrizoh u tu jabuku.
„O čemu pišeš?“, upita misteriozna dama.
Iznenađen ovim pitanjem, počeh tražiti odgovor: „Smrti, ne, to nije to... Pišem o mom pogledu na život, o ovom pokvarenom svijetu, pišem o tome kako sam razočaran čovječanstvom .“
Nastade tišina, samo se čuje prirodni orkestar koji je, kao i uvijek u savršenoj harmoniji. Zatvorih svoje oči i dubokim uzdahom pokupih šarene mirise šume. Niotkuda osjetih zloćudne poglede na leđima.
Ona baci dio svoje jabuke ispred nas, iz šume iskočiše dvije lisice: „Tiho, šuti i osmatraj“, ona reče šapćući, „Ona s tamnijim krznom je Iris, a manja je Freja“, nastavila je dama. Iris je počela mirisati jabuku; kada je shvatila da to nije meso, ona samo polako nastavi da traži plijen. Freja, vidjevši kako Iris odlazi, nastavi ju pratiti. I tako one odoše niz njivu. Misleći kako je to sve, okrenuh glavu prema dami, ali ona mi svojim toplim, mirnim i pomalo jezivim glasom reče: „Nismo gotovi s lekcijom.“
Kada mi se pogled vratio na lisice, Freja je kidala meso s mrtvog tijela svoje sestre.
Misteriozna dama tada počne da priča: „To ste vi meni uradili. Zbog vas sam prokleta, zbog vas noćima lutam tražeći osvetu, tražeći pravdu. Takvi ste vi, i ti i tvoja majka, braća, sestre. To vam je u krvi. Čovjek je životinja. Pratite naredbe bez ikakvih pitanja, a kada vas te naredbe dovedu u probleme napustite tog vođu i odmah tražite drugoga. Kada vam se nešto loše dogodi krivite vraga, boga, svakog drugog osim sebe. Nepoznato izbjegavate, a poznato upropaštavate.“
Nakon njenih riječi ponovno je nastala tišina. Ovoga puta je bila neugodna. Znao sam da ne postoje riječi koje mogu da kažem koje bi joj stave osmijeh na lice. Jedino što sam uradio jeste pogledao u mjesec i ispustio tužen uzdah. Kada sam pronašao snagu da joj odgovorim, nje nije bilo. Nestala je u toplom zimskom povjetarcu. Kada sam odlučio vratiti se kući u hrast je bio ugraviran polumjesec, a ispred hrasta ležala je glava ljiljana.