Zija Dizdarević

Biografija

Zija Dizdarević rodio se 18. februara 1916. godine u malom hercegovačkom mjestu Vitina kod Ljubuškog, u bošnjačkoj porodici, od oca Šefkije i majke Selime. Nekoliko godina po rođenju, porodica se seli u Fojnicu — grad koji će postati srž njegovog književnog svijeta, obilježiti svaki njegov tekst i ostati s njim sve do posljednjeg dana.

Nakon završene osnovne škole u Fojnici, 1926. godine upisao se na Nižu šerijatsku gimnaziju u Sarajevu, koju završava 1930. Godinu dana kasnije kreće u Učiteljsku školu u Sarajevu i završava je 1936. sa odličnim uspjehom.

Već kao srednjoškolac, Dizdarević pokazuje karakter koji će obilježiti cijeli njegov kratki život: aktivizam, nepokornost i spremnost da zastane tamo gdje drugi prolaze bez pitanja. Učestvuje u đačkim štrajkovima, a buntovni duh donosi mu nenaklonost vlasti i čestu prismotru policije. U istom tom nemirnom periodu, 1935. godine, objavljuje i prve literarne radove — Halucinacije i Zapisi bolesnog čovjeka — koji odmah ukazuju na nesporni talenat mladog pisca.

Zbog antirežimske političke aktivnosti ne uspijeva pronaći posao učitelja. 1937. godine upisuje se na studij pedagogije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Studentske dane provodi u stalnoj borbi s materijalnom oskudicom: piše priče za dnevne novine Politiku, drži privatne časove i svira violinu po beogradskim kafanama. Sve to ne koči ni pero ni duh — u tom periodu objavljuje mnoge pripovjetke i radove u časopisima Putokaz, Pregled i Politika.

Bolest ga nije sprječavala da se legalno i ilegalno uključi u mnogobrojna studentska tijela. Odmah po upisu na studij postaje i član Komunističke partije.

Prijatelji i suvremenici

Iz beogradskih studentskih dana potiče i jedno od najdubljih prijateljstava bosanskohercegovačke književnosti — ono između Zije Dizdarevića i Branka Ćopića. Dvojica pisaca dijelila su ne samo mladost i siromaštvo nego i istu nesmirenu ljubav prema čovjeku u nevolji, prema malim mjestima i njihovim velikim sudbinama.

Branko Ćopić posvetio je Ziji jedno od svojih najljepših i najdugovječnijih djela — Baštu sljezove boje. U toj posveti sačuvano je sjećanje na prijatelja kojeg je rat oduzeo prerano.

Rat i tragični kraj

Kada je počeo Drugi svjetski rat, Dizdarević djeluje kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu. U proljeće 1942. uhapšen je u Sarajevu — dan prije planiranog odlaska u partizane. Odveden je u ustaški koncentracijski logor Jasenovac i odmah ubijen. Imao je dvadeset i šest godina.

Iza njega ostaje ono što je u kratkom životu stigao zapisati: priče o malim ljudima, o kasabi, o patnji i odrastanju. Priče koje je, kako su govorili njegovi suvremenici, doživljavao ne perom nego cijelim bićem.

Opus

U svojim pripovijetkama Dizdarević je opisao tragične sudbine malih ljudi, koje je doživljavao duboko i emotivno. Opisivao je život u malom bosanskom mjestancu — kasabi — patnju običnog čovjeka i mukotrpno odrastanje. Nikada nije imenovao kasabu, čineći je tako univerzalnom, mada se u njoj prepoznaju Fojnica, Visoko, Kiseljak, Zenica i Kreševo — i svaki drugi grad koji je ikad bio mali, tih i pun skrivenih boli.

Posthumno su mu objavljene sljedeće knjige:

• Pripovijetke Svjetlost, Sarajevo, 1948.
• Prosanjane jeseni Džepna knjiga, Sarajevo, 1959.
• Sabrana djela Svjetlost, Sarajevo, 1968.
• Blago u duvaru Zadrugar, Sarajevo, 1983. — Prema ovoj pripovjetci snimljen je istoimeni televizijski film (1975).

Susreti Zija Dizdarević

Književno-kulturna manifestacija „Susreti Zija Dizdarević" održava se svake godine u Fojnici, u znak sjećanja na pisca koji je u svojim pripovijetkama najviše opisivao upravo taj grad i ljude u njemu — u dugom, mirnom i teškom vremenu između dva svjetska rata.

Manifestacija je prostor susreta pisaca, čitatelja i svih onih koji vjeruju da književnost nije ukras nego neophodnost — kao što je i Zija Dizdarević vjerovao, sve do onog proljetnog dana 1942. godine.