Literarni rad: Potraga za boljim!
Priča „Potraga za boljim“ donosi potresnu ispovijest čovjeka koji napušta rodni kraj u potrazi za uspjehom i boljim životom. Daleko od doma, shvata da bogatstvo i slava ne mogu nadomjestiti toplinu porodice, prijatelja i zavičaja. Ovo je priča o nostalgiji, razočaranju i teškoj cijeni koju ponekad nosi odlazak od kuće.
Autor: Abdulvaris Duharkić
Potraga za boljim!
(Šest hiljada milja od kuće)
Kuća, šta je to kuća. Za naivne je to samo mjesto stanovanja, zgrada ... Ako govorimo o toj kući moja je prokleta, iz dana u dan zidovi se smanjuju, tišina je glasnija, a moja tuga ... Postaje nepodnošljiva. I kako provodim vrijeme u ovom zatvoru, sjećanja mi dolaze, ona dobra i loša ... Sjećam se svaki put kada sam se budio prije sabaha na posao, kod kuće je to bilo posebno, čak i radni dani su bili magični, a sada ne, do sada je ta magla izlapila. I nedostaju mi prijatelji koji su mi svaki dan stavljali osmijeh na lice, čak i kada se nisam htio smiješiti. I nedostaje mi domaći sendvič prije škole. Čak mi nedostaje i monotoni sokak kroz koji sam svaki dan pjevušeći prolazio. Nedostaje mi miris šume koja se tek noću budila, naizgled strašna, ali bila je najljepše mjesto moje mladosti, ne, moga života.
To je bilo moje sigurno mjesto, bez drame, bez ljudi, samo priroda i ja. Naravno ne smije se zaboraviti najbolja hrana u okolici ... Kiseljačke pogače. Ali sve sam to ostavio zbog moje iskrivljene slike o slavi, o bogatstvu, o „Gradu anđela“ pfft ... više kao đavolji grad. Dok ste im korisni imate prijatelje, ali prvom prilikom ti „prijatelji“ vam zabodu nož u leđa. Ništa nije isto kao kod kuće, ni osmijeh više nije isti. Kući je osmijeh bio ispunjavajući, pun energije dok ovdje: osmijeh je prazan i umara. I nedostaje mi porodica ... Haha, porodica tu riječ nisam čuo otkako sam napustio Bosnu. Smiješno je, da sam ostao u Bosni mogao sa, do sada imati svoju porodicu. Ali, ja sam izabrao potragu za nečim što ne postoji preko svoga života. A ni novac mi ne treba, mogao sam uživati u normalno plaćenom poslu i biti sretan. A više ni novca neće biti. Više se ni kući ne mogu vratiti, bar ne ovakav ... I ovo su bile moje zadnje riječi ...
Izgleda da nakon godina borbe zidovi su se konačno zatvorili. I kao dokaz o stvarima koje su rečene ovdje, njegovo tijelo je pronađeno tek nakon mjesec dana kako beživotno visi u dnevnom boravku. A pored ovog pisma pronađena je slika Kiseljaka i slika njegove porodice. Nadam se da se bar kao duh uspio vratiti kući ...